Turistički smo grad i svi se trude zaraditi što veći novac tokom sezone. Ipak nekima je lova malo previše lupila u glavu.

Recesija vlada na sve strane ali pojedinci su nabili cijene kao da smo meka i medina europskog turizma i svi će navaliti kod nas da isprazne novčanike.

Vrlo neugodno sam se iznenadio cijenama koje je nabila Maistra po svojim objektima.

Već nekoliko puta sam primjetio kako iz dana u dan kada posjetim dječji park u centru grada kod spomenika, svaki put je neki novi dio parka uništen.

Tobogan je pun glupavih škrabarija koje nemaju veze sa vezom. Na nekima mjestima tobogan čak ima i rupe koje su nastale paljenjem. Vrtuljku su odvaljene daske na kojima bi djeca trebala držati noge i sam posjet vrtuljku je pravi ruski rulet da ti dijete ne slomi nogu. Ona kutija sa pijeskom koja bi trebala biti pješčanik u sebi i oko sebe ima kamenje teže od prosječnog trogodišnjaka. Vrtuljku sa špagama svako mali nedostaje neka špaga. Ograda koja bi trebala ograditi park isto tako svako malo joj nedostaje neki komad.

Prava sramota je što se taj park nalazi u centru grada i prava je sramota za Rovinj. Zašto ? Svi stranci isto tako i domaćini kada odlaze u grad ili na tržnicu odvode svoju djecu u taj park. Pored parka prođe svatko tko posjeti Rovinj a mi kao glumimo neki elitni turizam.

Tko je krivac za tu sramotu i štetu mogu samo pretpostavljati. Pronaći krivca bi bilo lijepo ali teško. Zato jednostavnije bi bilo spriječiti daljnje uništavanje. Vrijednost samo tobogana prelazi cijenu od nekoliko tisuća eura pa sami izračunajte kolika je šteta po onome što se vidi na slikama.

Vjerujem da bi postavljanje samo dvije kamere uštedilo silne novce koji se troše na popravljanje parka nastalo namjernim uništavanjem. Jedna kamera bi se mogla postaviti na javni wc dok bi se druga mogla postaviti sa suprotne strane. Kamere bi pokrivale cijeli park i već kroz par dana bi se mogli pronaći oni koji uništavaju parkove. Onda fino krivca ili roditelje krivca udariš po džepu gdje najviše boli pa da vidiš da li bi nekome opet palo na pamet uništavati gradsku imovinu.

Nije mi bio cilj šokirati naslovom niti vam nudim seksualna pomagala, ovdje je riječ o malo drugačijim igračkama. Ovo su igračke sa kojima bi se svaki muškarac poigrao a sigurno i pokoja žena. Ovdje je riječ o malim trkaćim autima.

Mali autići sa malim benzinskim motorom od nekih 3 konjskih snaga koji zna razviti brzinu čak do 100km/h u par sekundi. Upravo sa takvim „igračkama“ se bavi Auto modelarski klub iz Rovinja.

Nedavnom nedjeljnom šetnjom na Polarima uvjerio sam kako bi i ja u svojim tridesetima želio imati ovakvu igračku. Iako nije sve samo u vožnji, potrebno je tu i znanje servisiranja jer između ovih i pravih auti i nema neke velike razlike. Benzinski motor, gume, sve to traži održavanje.

Ako ste se kao i ja napalili sada ću vas malo razočarati, cijena ovih automobila sa daljinskim upravljačem se kreće oko 14.000 kuna. Nakon malog šoka postoji i vedrija strana, dečki iz kluba kažu da se za pola cijene mogu kupiti provjereni polovni modeli. Ako vam je i to velika cijena onda nažalost ovaj sport nije za vas.

Sasvim sigurno si ni ja neću uskoro priuštiti ovakvu igračku, ali svakako ću drugi put pitati jedan đir.

Više informacija o klubu možete pronaći na facebooku kluba pod nickom AMKRTR.

Evolucija. Što je zapravo evolucija. Navodno smo izgmizali iz vode, pa evolucijom stigli na stablo, pa novom evolucijom smo se spustili sa stabla i zadnjom koja nam je ispravila kičme i malo nam odstranila višak dlačica. Ovako je onako moje viđenje a neko stručno da ne bi bilo zabune.

Isto tako evolucija je osim nas poradila i na životinjama a one i jesu moja današnja tema. Iako i ljudi i životinju s vremenom postaju sve bolji, pametniji, spretniji... neki su ipak odlučili ne ići u tom smjeru. Prije par dana kod spomenika u centru grada sam gledao kako galeb jede živog goluba. Nije mi to prvi put da vidim nešto slično ali ovaj put sam barem imao fotoaparat kod sebe.

Nekada kada si sjedio na rivi si mogao na pučini gledati galebove kako se zabijaju u more loveći ribu. Danas ti isti galebovi zabijaju glave samo u kontejnere i kopaju po smeću. Vrlo lako će vam se desiti i da vam galeb u centru grada iz ruke ukrade hranu. Osobno sam to doživio kada je stricu iz ruke u letu zgrabio burek.

Njihova evolucija je da su postali štakori sa krilima. Jedu svašta samo ne ono što bi "trebali".

Jednom davno sam na otoku Katarina doživio da me galeb doslovno napao jer su u blizini bila jaja. Sva sreća pa su "mali". Da su dupli imam osjećaj da bi nam djecu počeli jesti.